Predstavljamo vam 'zeleni' automobil koji slavi 30 godina postojanja, koji je u to doba bio specifičan i izuzetan zbog korištenja ultralakih materijala i alternativnih goriva.
Volvo 1983 - 3
Lagani materijali, alternativna goriva, izuzetno niska potrošnja goriva – to su glavni termini u upotrebi kada govorimo o modernim automobilima i tehnologijama. Ove ključne stavke za današnje proizvođače automobila zapravo su glavna obilježja Volvo LCP 2000 modela.
LCP ili Light Component Project bio je konceptna studija čiji je glavni cilj bio razvoj automobila za budućnost s minimalnim ekološkim otiskom koji je Volvo Car Corporation predstavio u kasno proljeće 1983. godine, dakle prije čak 30 godina.
Ideja za LCP studiju nastala je 1979. godine dijelom u sklopu studije razvoja električnih automobila koju je Volvo 1976. provodio na čelu s genijalnim inženjerom Rolfom Melldeom te dijelom iz projekta razvoja ultra-laganog malog gradskog automobila nazvanog Ellen. Prema nacrtu projekta, trebalo je napraviti vozljivi prototip budućeg ultra-lakog automobila koji je imao vrlo malo potrošnju goriva dok je istovremeno morao biti vrlo siguran i praktičan za svakodnevnu upotrebu. Rok za dovršenje projekta bio je 2000. godina.
Tim inženjera na čelu s Melldeom imao je na raspolaganju nove materijale i tehnologije koje su već bile u primjeni u tadašnjoj auto industriji dok su mogli koristiti i one koje su tek bile u razvojnoj fazi. LCP trebao je biti dovoljno velik da smjesti barem dvoje ljudi, nije smio premašivati 700 kg dok je maksimalna dozvoljena potrošnja bila ograničena na 4 l/100km. Gotovo nemoguća kombinacija 1979. godine.
Izrađeno je sveukupno četiri automobila od kojih su se svi međusobno razlikovali po nekim manjim tehničkim elementima a prvi su put predstavljeni javnosti na seminaru za zaštitu okoliša u Stockholmu krajem proljeća 1983. godine.
LCP 2000 izgledao je kao automobil, ali vrlo drugačiji automobil od onoga na što su ljudi bili naviknuti. Klinasto oblikovan hatchback s dvoja vrata imao je potpuno ravan stražnji kraj i plastična vrata prtljažnika koja su također služila i kao vrata za stražnja sjedala. Ta su sjedala bila postavljena prema unatrag zbog sigurnosti i bolje iskoristivosti prostora. A iako se ne čini tako, bilo je tu mjesta i za prtljagu. Ako bolje pogledate LCP model, uočiti ćete neke dizajnerske elemente koje je Volvo unio u svoje proizvodne modele nekih tri godine kasnije, točnije u Volvo 480 model.
LCP modeli bili su opremljeni posebno projektiranim transverzalnim turbo-dizelskim motorima koji su dolazili u dvije varijante. Oba tipa motora imala su tri cilindra pri čemu je jedan bio 1.3-litrena jedinica sa 50 KS izrađena od laganog magnezija dok je druga bila 1.4-litrena jedinica sa 90 KS izrađena od lijevanog željeza s izolacijom protiv visokih temperatura ali bez sustava hlađenja glava cilindara a za hlađenje se koristilo ulje motora. Taj je potonji agregat mogao koristiti bilo kakvu vrstu ulja, poput recimo ulja repice zbog čega se u autu osjetio ne tako ugodan miris koji je podsjećao na pržene lignje. Ali dobro. Svi LCP modeli imali su prednji pogon te 5-stupanjski ručni mjenjač ili elektronički kontroliran CVT.
Cijeli automobil izrađen je od kombinacije naprednih materijala poput različitih tipova plastike, magnezija i aluminija kako zbog smanjenja mase tako i zbog potencijala recikliranja automobila te buduće dostupnosti takvih materijala. Ono što je posebno zanimljivo jest da su Rolf Mellde i njegov tim inženjera za okvire vrata koristili karbon, tada potpuno nov i neiskušan materijal.
Međutim, tržište tada još nije bilo spremno za 'zeleni' automobil. U to doba, 1983. godine, tržištem su i dalje dominirali konvencionalni automobili a glavne stavke za kupce bile su snaga i performanse, kao što su to i danas za ne tako mali broj kupaca. LCP 2000 ipak je pobudio dosta interesa kao konceptna studija i idejni projekt. Istraživanja ukupne potrošnje energije LCP modela, od sirovih materijala za izradu automobila do proizvodnih procesa i vijeka trajanja vozila do konačnog otpada, kasnije su poslužila kao osnova za strategiju razvoja automobila s naglaskom na zaštitu okoliša Volvo Cars Corporationa ili EPS-a (Environmental Priority Strategies) te kasnijeg uvođenja novih automobila s izjavom o ekološkom otisku, EPI programa (Environmental Product Information) koji je predstavljen 1998. godine.
►►► Volvo obilježava 30. godišnjicu modela 760
Kupci Volvo automobila tako danas mogu putem EPI-a saznati točno koliko određeni Volvo model utječe na okoliš od procesa proizvodnje, vijeka trajanja do razgradnje. Današnji Volvo automobili proizvedeni su tako da 85 posto automobila može reciklirati a od 2008. godine svi Volvo proizvodni pogoni u Europi koriste isključivo 'zelenu' energiju, tj. napajaju se iz hidroelektrana.
Volvov LCP 2000 model danas je izložen u Volvo muzeju a i dalje je jednako interesantan kao i prije 30 godina, a možda čak i više danas nego tada. To je fizički dokaz naprednog, inovativnog i kreativnog načina razmišljanja koji i danas karakterizira Volvo Cars Corporation i koji se može naći u današnjim Volvo automobilima u svojoj modernoj interpretaciji.
LosiPatista
