Ovo "čudo" je izašlo je iz radionice Günter Artza njemačkog trgovca automobilima koji je stvarao genijalne "križance".
Proizvođena od 1989. do 1997. godine, Opel Calibra bila je primjer automobila koji je, kombinirajući aerodinamiku sa upečetljivim dizajnom, sa svjetskim koeficijentom otpora i izvanrednim izgledom među entuzijastima stekao reputaciju kultnog coupea.
No, jedna od njih, vrlo posebna, ispod lima je zapravo bila čuvena Opel Lotus Omega Jedinstveni automobil stvorio je Günter Artz, njemački trgovac automobilima koji je stvarao genijalne "križance" od velikih automobila i sportskih jurilica. U početku, kao osnovu je koristio Volkswagenove modele, nakon čega je počeo koristiti Opelove. Cilj je, navodi Artz, bio spakirati performanse i brzinu protiv svih pravila te maksimalizirati učinak iznenađenja.
U vrijeme kada je Lotus bio dio General Motorsa, za podružnicu su razvijani snažni motori poput 3,6-litrenog twin-turbo šestcilindraša u Omegi ili 5,7-litreni V8 u Corvetti C4 ZR-1.
Artz se u početku usredotočio na povećanje performansi. U početku je za projekt "uštimao" Lotec verziju šestcilindraša s 470 KS, no nakon loših iskustava, instaliran je standardni motor od 377 KS.
Projekt je konačno nazvan Lotus Calibra - težak 1,7 tona, šokantno moćan i iznenađujuće udoban.
Lotus Calibra je dimenzijama bila veća od proizvodne verzije – oko 16 centimetara dulja i čak 12 centimetara šira. Osim toga, korišteni su i veći alu-naplatci obavijeni u šire gume.
S izlaznom snagom od 377 KS i maksimalnom brzinom od preko 280 km/h, riječ je bila o savršenoj "kamuflaži". Osim ispod poklopca motora, Lotusovi "sastojci" korišteni su i unutar kabine. Armaturna ploča, upravljač i kožna sjedišta dolaze iz Omege A, a Lotusov potpis krasio je brojčanike.
Proizvesti ju koštalo je malo bogatstvo. Standardna Opel Calibra koštala je tadašnjih 45.000 maraka, samo prozori, posebno izrađeni u Italiji koštali su 13.000 maraka, a 17.000 maraka trebalo je platiti tvrtki Kamei za branike izrađene po mjeri.
Konačna cijena Lotus Calibre iznosila je 300.000 maraka, a proizvedeno je par primjeraka. Automobil je odobren za uporabu na cestama tek 1993, a projekt je utihnuo nakon što je Opel raskinuo ugovor o zastupništvu te je ugašen 1995. godine. Godinu dana kasnije, Artz je odustao od poslovanja s automobilima.
